Početna TT-Program Osobni VIDEO Kolumne Uvjeti korištenja Sitemap
Početna » Kolumne » Slobodna volja

Slobodna volja

Je li slobodna volja izraz bezuvjetne ljubavi ili najobičniji oksimoron?

Sigurno se čudite ovom pitanju i pitate se zašto ga uopće postavljam kada 'svatko zna' da je slobodna volja najveći i najdragocjeniji dar koji smo dobili od našeg Stvoritelja. Zašto bi to bio oksimoron? Ako ste po svom uvjerenju ateist onda vjerojatno niste opterećeni grijehom i božjom kaznom i ne trebate čitati ovaj članak.

Sam po sebi ovaj izraz doista nije oksimoron, ali kada dublje analizirate kako ga ljudi shvaćaju i kako ga neki učitelji prenose svojim sljedbenicima ili vjernicima, onda dobijete sasvim drugačiju sliku. Samo pokušajte s nekim razgovarati o slobodnoj volji duže od 15 minuta i vidjet ćete kako se ubrzo pojavljuje jedno veliko 'ali', nakon kojega slijedi pojam 'ograničena slobodna volja'.

To je čisti oksimoron, jer volja može biti ili slobodna ili ograničena. Ne može biti istovremeno i slobodna i ograničena kao što ne može postojati 'vrući led'. Ako kažemo da imamo slobodnu volju onda to podrazumijeva potpunu, a ne ograničenu slobodu. Ne vjerujem da bi itko mogao ograničenu slobodu smatrati najdragocjenijim darom.

Puno puta sam čuo da se naša slobodna volja svodi na izbor da slijedimo božje zakone ili da ih kršimo. U prvom slučaju idemo u raj, a u drugom smo sami 'slobodnom voljom' izabrali pakao. Netko se može složiti s takvom idejom i reći da je to sasvim logično, ali nije tako. To izgleda kao da je Bog rekao: 'Zbog svoje beskonačne i bezuvjetne ljubavi dajem vam potpunu slobodnu volju da činite što god želite, ali ako učinite nešto što se meni ne sviđa, poslat ću vas u pakao na vječnu patnju!'

Kako vam to zvuči? U najmanju ruku kontradiktorno. Ja imam sina i volim ga. Možda ne tako čistom i bezuvjetnom ljubavlju kao što kažu da Bog nas voli, ali ne mogu zamisliti niti jednu stvar koju bi moj sin mogao učiniti, a da ga ja zbog toga osudim na mučenje i vječnu patnju u paklu. Jednostavno, ne mogu. Ništa mi ne pada na pamet. Može me ponekad razljutiti, mada to ne čini, ali sam uvijek spreman oprostiti mu.

Kako to? Jesam li ja bolji od Boga? Ili nas Bog, zapravo, uopće ne voli? A možda i ne postoji? Ili možda pakao ne postoji? Možda su ga ljudi samo izmislili kako bi mogli jedni druge kontrolirati zastrašivanjem?

Srednjovjekovna kršćanska doktrina poznavala je samo 'vječni raj' i 'vječni pakao' kao nagradu i kaznu da djela koja učinimo koristeći svoju slobodnu volju. Kasnije su poželjeli uvesti čistilište jer je vječni pakao bila preteška kazna za 'smrtni grijeh' kao što je kršenje jedne od 10 božjih zapovijedi. Krađa susjedovih trešanja je dobar primjer. Hindusi su taj problem riješili vjerovanjem u ograničenu vremensku kaznu u paklu.

U svakom slučaju, ideja o raju i paklu, odnosno o nagradi i kazni u potpunosti poništava ideju o slobodnoj volji. Isto tako izaziva ogromnu sumnju u kvalitetu božje ljubavi, pa čak i u samo Njegovo postojanje. Takvu sumnju su izražavali i Židovi u njemačkim logorima. Čak su održali i suđenje Bogu.

Jeste li ikada razmišljali o tome što bi se dogodilo kada bismo odbacili ideju o Bogu koji kažnjava i nagrađuje? Što bismo time dobili, a što izgubili? Otvoreno mogu reći da kao čovječanstvo ne bismo izgubili ništa osim što bi određene skupine ljudi ostale bez moćnog sredstva za manipulaciju drugim ljudima. Ali, u suštini, čovječanstvo ništa ne bi izgubilo. Možete pomisliti kako bi nastao kaos kada bi ljudi prestali vjerovati u božju kaznu?

Samo pogledajte oko sebe i vidjet ćete koliko ljudima znači taj strah od kazne. Mnogi se na to ne obaziru iako se deklariraju kao vjernici i nose u sebi vjerovanje u božju kaznu. Ili možda ne nose? Možda duboko u sebi znaju da tako nešto ne postoji? Možda imaju veću vjeru u božju ljubav, dobrotu i opraštanje?

Da vidimo sada što bismo dobili odbacivanjem ideje o Bogu koji kažnjava i nagrađuje? Odjednom sve dolazi na svoje mjesto. Ako nas Bog neće kazniti zato što koristimo svoju slobodno volju, onda je ta volja doista slobodna i ničim ograničena. Ako znamo da možemo učiniti najodvratnije djelo, a Bog nas neće kazniti, onda možemo početi naslućivati što znači bezuvjetna ljubav.

Ako pogledamo svijet oko sebe, možemo vidjeti kakvu ljepotu, savršenstvo i bogatstvo nam je dao naš Stvoritelj da u njemu uživamo. U takvu ljepotu i savršenstvo trebalo je ugraditi puno ljubavi. U ovo ne ubrajam ono što su ljudi stvorili. Samo pogledajte slike prirodnih ljepota i slike tvornica, gradova i smeća i bit će vam jasna razlika o kojoj govorim.

Slobodna volja je doista dragocjen dar proizašao iz bezuvjetne ljubavi, ali slobodna volja sa sobom nosi odgovornost koju čovječanstvo u cjelini, do sada, nije pokazalo. Zašto? Zato što se nije razvijala pojedinačna odgovornost. Svatko od nas je odgovoran za svoja djela, ali to nas nisu učili. Nisu nas odgajali da budemo odgovorni, nego da očekujemo nagradu i kaznu koja, usput rečeno, od Boga nikako ne dolazi.

To nas zbunjuje i frustrira, ali nastavljamo dalje misleći kako to nije naša briga, nije naš problem. Ne shvaćamo što je odgovornost i ne znamo ju prihvatiti, jer nas nisu tome učili dok smo bili djeca. Puno je lakše i brže dijete kazniti nego ga naučiti da bude odgovorno, da uvijek sagleda posljedice svoga djelovanja.

Upravo o tome se radi: svako djelo donosi određene posljedice. To je zakon uzroka u posljedica. To je zakon karme koji se proteže kroz mnoge živote. Reinkarnacija je idealan način za dostizanje duhovnog savršenstva jer nam daje neograničene prilike da spoznamo posljedice svojih djelovanja.

Izuzetno je važno odgajati djecu tako da prihvate odgovornost za svoja djela, da su svjesna posljedica koje svako djelo može izazvati. Kažnjavanje djece samo oduzima tu priliku. Strah od kazne vrlo brzo će naučiti dijete da ne čini neke stvari, ali čim dijete odraste i strah od kazne nestane, osoba će se ponašati neodgovorno.

Neće biti u stanju povezati uzrok i posljedicu i teško će preuzeti odgovornost za svoj život i za stanje u kome se nalazi. Uvijek će tražiti izgovore u okolnostima, drugim ljudima, slučajnostima, božjoj volji, sudbini i tako će se odreći mogućnosti da upravlja vlastitim životom.

To je uloga žrtve koju su mnogi ljudi prihvatili kao svoj prirodni položaj. Uloga bespomoćne žrtve donosi život u strahu, zabrinutosti, tjeskobi, neimaštini, problemima i trajnoj patnji. Upravo zbog toga, mnogi propovijedaju kako je ovaj svijet mjesto patnje u kome moramo nositi 'svoj križ'.

Je li to ono što nam je Bog namijenio ili smo to sami stvorili? Bog nam je stvorio savršen i prekrasan svijet, dao nam je sve mogućnosti koje i sam posjeduje i dao nam je slobodnu volju da činimo što god želimo. Od svega toga, mi smo stvorili svijet patnje i nepravde.

Bog se nije miješao i neće se miješati jer je naša sloboda potpuna. Mi trebamo naučiti preuzeti odgovornost za svoju kreaciju i stvoriti onakav svijet za kakav govorimo da bismo htjeli imati. Nije dovoljno samo govoriti i samo željeti. Treba djelovati, a početak ispravnog djelovanja je preuzimanje potpune odgovornosti za sve što smo stvorili i što ćemo stvoriti u svom životu. To je prva stvar koju ćete naučiti u TT-Programu.

KLIKNITE OVDJE I SAZNAJTE ŠTO VAM SVE NUDI TT-PROGRAM