Početna TT-Program Osobni VIDEO Kolumne Uvjeti korištenja Sitemap
Početna » Kolumne » Zakon karme i reinkarnacija

Zakon karme i reinkarnacija

Da li stvarno poznajemo zakon karme i reinkarnaciju, kao što mislimo da poznajemo?

Prije dvadesetak godina mnogi ljudi u našim krajevima nisu znali za zakon karme niti su znali što je reinkarnacija. Govoriti o tome bilo je vrlo neobično, a ponekad i opasno. Reinkarnacija nije bila dio sustava vjerovanja kršćanske većine. Službena crkva je ni danas ne priznaje iako je mnogima poznato da je u ranom kršćanstvu bila prihvaćena kao činjenica.

Bez obzira na to, danas je vjerovanje u reinkarnaciju vrlo rašireno i ljudi više ne sumnjaju u opetovano rađanje i umiranje. Mnogi imaju osobna iskustva i sjećanja na prošle živote do kojih su došli raznim postupcima regresije. Govoriti ili pisati o reinkarnaciji više nije tabu tema kao što je nekad bila. Pojavljuje se sve više znanstvenih istraživanja koja reinkarnaciju potvrđuju kao činjenicu. Uostalom, svatko može otići na regresiju i ponovo doživjeti svoje prošle živote.

Uz reinkarnaciju uvijek se povezuje zakon karme koji u takvoj svezi djeluje kao čimbenik 'univerzalne pravde' koju svi priželjkuju. Sve što danas 'znamo' o zakonu karme uglavnom dolazi iz indijske tradicije u kojoj su karma i reinkarnacija oduvijek poznate.

Zakon karme je zakon uzroka i posljedice. U to nema nikakve sumnje. U Bibliji je opisan kroz izjavu 'oko za oko, zub za zub' ili 'kako siješ, tako ćeš i žeti'. Svaki naš čin, svako naše djelovanje ili nedjelovanje izazvat će neku posljedicu. Oko toga se svi možemo složiti. Problem nastaje kada zakon karme stavimo iznad zakona slobodne volje, a to je ono što podučavaju indijski filozofi, bez obzira kojem pravcu pripadaju.

Svi se slažu oko toga da je naš sadašnji život mješavina nagrada i kazni za djela koja smo počinili u nekom od prethodnih života. To je tradicionalno vjerovanje koje se prenosi od učitelja na učenika i nije podložno preispitivanju i istraživanju. Tako nešto smatra se velikom uvredom.

Nagradu ili kaznu 'netko' treba dodijeliti, netko treba presuditi na osnovu zakona kojega je 'netko' uspostavio. Obično se kaže da je to Bog ili da se radi o prirodnom zakonu po kojem djeluju određene sile. Vjerovanja mogu biti različita, ali ideja o kažnjavanju i nagrađivanju ostaje ista i trajno se provlači kroz zakon karme i reinkarnaciju.

Ova ideja potpuno zanemaruje slobodnu volju koju svi imamo i koju svakodnevno izražavamo. Mnoge religije i filozofije izjavljuju da je slobodna volja najdragocjeniji dar koji smo dobili od Boga, a onda svim silama nastoje taj dar umanjiti uvjeravajući nas da je ta  slobodna volja ograničena i da je nečim uvjetovana.

Kažu da po svojoj slobodnoj volji možemo izabrati kako ćemo djelovati, ali ako ne poštujemo božje zakone, koji se usput rečeno razlikuju od religije do religije, bit ćemo oštro kažnjeni. Po jednima čeka nas vječni pakao, a po drugima pakao nije vječan ali nakon njega slijedi život u nekom životinjskom obliku i.t.d. U svakom slučaju čeka nas kazna samo zato što smo se usudili koristiti najdragocjeniji dar koji smo od Boga dobili. Kada ovako pogledam, nekako mi se čini da i nije toliko dragocjen i da bi nam bez njega bilo puno bolje.

Naravno da nije tako. Bez slobodne volje život ne bi imao nikakvog smisla i vjerojatno ne bi ni postojao. Slobodna volja je činjenica i nije ničim uvjetovana. Zgodno je vjerovati da su Hitler i njemu slični zločinci, koji su odgovorni za smrt mnogih ljudi, primjereno kažnjeni i da ispaštaju u vječnom paklu ili nekom životinjskom tijelu. To je jako zgodno jer potvrđuje da 'pravda uvijek pobjeđuje' i to nam donosi nekakvo olakšanje. Ali, to nije potpuno točno.

Mnogi ljudi danas vrlo ozbiljno istražuju što se zapravo događa između dva života, a jedan od prvih i najpoznatijih je dr. Michael Newton koji kao psihoterapeut istražuje to područje više od 30 godina. Rezultate istraživanja, koja je proveo na tisućama klijenata, opisao je u svojim brojnim knjigama, a prva od njih zove se 'Putovanje duša'. Svakako je pročitajte i znat ćete o čemu ovdje govorim.

Bez obzira da li su religiozni ili su ateisti svi njegovi klijenti davali su identične opise svega onoga što se događa od trenutka smrti pa do novog rođenja. Njihova vjerovanja i svjetonazori nisu imali nikakav utjecaj na tijek događaja. Također nisu imali nikakav uvid u prijašnja istraživanja, tako da njihove opise možemo prihvatiti kao vrlo vjerodostojne.

Jedna od stvari s kojom se svi slažu jest opis planiranja slijedećeg života. Mi sami, svojom slobodnom voljom i uz pomoć svoga osobnog savjetnika određujemo gdje ćemo se roditi i tko će nam biti roditelji. Sami biramo buduće tijelo, muško ili žensko, za koje smatramo da će nam omogućiti upravo ono što u tom životu želimo iskustveno doživjeti.

Također, biramo osobe iz svoje grupe duša koje će nam pomagati na razne načine: netko će biti naš muž ili žena, netko naš najbolji prijatelj ili prijateljica, a netko će preuzeti nezahvalnu ulogu našeg neprijatelja koji će nam omogućiti da doživimo neka ružna i negativna iskustva.

Zašto nam je to potrebno i zašto tako nešto planiramo?

Odgovor je: zbog svog duhovnog napretka. Naš jedini 'zadatak', odnosno, jedina želja koja nas pokreće je duhovni razvoj. Nitko nas na to ne prisiljava. Mi to ne moramo činiti, ali to je jedino što istinski želimo. To je dio naše prave, naše vječne prirode. Nikada se ne moramo pomaknuti s mjesta, ali 'prije ili kasnije' to ipak poželimo.

A, kako dolazi do napretka? Tako što se kroz iskustvena opažanja u fizičkom svijetu oslobađamo svega što predstavlja prepreku u spoznavanju čiste i bezuvjetne ljubavi. To je ono što svi želimo i za čime neprekidno tragamo. Svaki naš čin, svako naše djelo samo je vapaj za bezuvjetnom ljubavlju.

To je najlakše objasniti na primjeru. Recimo da sam u prošlom životu nekoga povrijedio na bilo koji način: izdajom, prijevarom, krađom, ranjavanjem, ubojstvom... Radi vlastitog napretka, u slijedećem životu planiram doživjeti istu stvar. Ja znam da sam učinio nešto što je daleko od čiste ljubavi. Znam da se ta osoba loše osjećala, ali ne znam kako je to. Sada želim to iskustveno doživjeti kako bih se zauvijek oslobodio želje da tako nešto činim drugim dušama.

To činim svjesno i biram svojom slobodnom voljom. Nitko me na to ne prisiljava i nitko me ne kažnjava. Izvanjski može izgledati kao da me netko kaznio zato što sam nemilosrdno ubijao ljude ili životinje pa sada patim na sličan način, ali nije tako. To je samo moj izbor kojega sam napravio radi vlastita napretka. To je zakon karme koji nije iznad slobodne volje.

Ne moram nikada napraviti takav izbor. Nitko me na to ne prisiljava niti me nagovara. Mogu izabrati proživjeti na tisuće lagodnih života, ali nakon njih neću ostvariti nikakav duhovni rast. Neću se ni milimetar približiti svome cilju. Neću ostvariti nikakav duhovni napredak. Zato ću u 'jednom trenutku vječnosti' odlučiti da to ipak prođem. Da li je to kazna? Da li je to nečija presuda?

Ne, to je moja slobodna volja i takva slobodna volja jest najveći dar koji smo dobili od Stvoritelja. Takva slobodna volja nije ničim uvjetovana. Potpuno je slobodna, uvijek i u svom okolnostima. A, što je sa zakonom karme? Vrijedi li zakon karme uopće? Naravno da vrijedi. Zakon uzroka i posljedice uvijek vrijedi, samo trebate znati da ste vi sami uzrok svih posljedica koje vidite u svom životu. Trebate znati da te posljedice nisu ni nagrada ni kazna, nego vaš svjesni izbor koji će vas dovesti do ostvarenja vašeg cilja: iskustvene spoznaje čiste i bezuvjetne ljubavi.

KLIKNITE OVDJE I SAZNAJTE ŠTO VAM SVE NUDI TT-PROGRAM